Srijeda, 13. studeni 2019.

KNEGINJA ČARDAŠA

alt

Emmerich Kálmán
KNEGINJA ČARDAŠA
(Die Csárdásfürstin)
opereta u tri čina

Libreto Leo Stein i Bela Jenbach

Dirigent - Filip Pavišić
Redatelj - Miklós Gábor Kerényi
Scenografkinja - Ágnes Eva Gyarmathi
Koreograf - György Geszler
Kostimografkinja - Anni Füzér
Oblikovatelj svjetla - József Dreiszker

OSOBE
SYLVA VARESCU, Ana Cvetković-Stojnić 8.11., 11.11,, 13.11./ Kristina Habuš / Katarina Toplek 9.11., 12.11.
LEOPOLD MARIA, Knez Lippert-Weylersheim Damir Baković  9.11., 12.11. / Antonio Jakupčević / Hrvoje Seršić 8.11., 11.11,, 13.11.
ANHILTA, njegova žena Jasna Odorčić 9.11., 12.11./ Vesna Baljak 8.11., 11.11,, 13.11.
EDWIN RONALD, njihov sin Marko Fortunato 8.11., 11.11., 13.11./ Igor Krišto 9.11., 12.11.
GROF BONI KÁNCSIÁNU, Robert Adamček 8.11., 9.11., 11.11., 12.11,, 13.11./ Matija Kačan
KONTESA STASI, kneževa nećakinja Antonija Dunjko 9.11., 12.11./ Ivana Medić 8.11., 11.11,, 13.11./ Jana Pogrmilović
FERI PL. KEREKES, Predrag Stojić  9.11., 12.11. / Ladislav Vrgoč 8.11., 11.11,, 13.11.
PORUČNIK ROHNSDORF, Tomislav Moržan
KISS, bilježnik Antonio Jakupčević 8.11., 9.11., 11.11., 12.11., 13.11./ Davor Solanović
MIKSA, natkonobar Zorislav Štark

Asistent dirigenta i zborovođa - Ante Sladoljev
Asistentice redatelja - Tünde Sára Kerényi i Jana Pogrmilović
Asistent koreografa - Vuk Ognjenović
Asistentica kostimografkinje - Diana Sara Vereb
Mentor pjevanja - Katalin Brunjai-Hihlik
Koncertni majstor - Igor Šimonji
Korepetitori - Damir Šenk i Igor Valeri

Inspicijentica - Irena Budak
Šaptačica - Ema Bel

v.d. ravnatelja - Tehnike Davor Molnar
Voditeljica maskersko-vlasuljarske radionice - Ružica Miler
Voditelj pozornice - Mato Ivić
Voditelj rasvjete - Tomislav Kobia
Voditelj tona - Davorin Toth
Slikar izvođač - Leon Landeka
Dekor i scenska oprema obnovljeni u radionici HNK pod vodstvom Željka Jurića.
Kostimi obnovljeni u krojačkoj radionici HNK

Premijera 8. studenog 2019.

ZAHVALJUJEMO OPERETNOM TEATRU BUDIMPEŠTE NA DAROVANOM DEKORU I KOSTIMIMA OPERETE KNEGINJA ČARDAŠA



Emmerich Kálmán, sin trgovačkog poduzetnika koji se 24. studenog 1882. rodio u poznatom mađarskom ljetovalištu Siófoku na Blatnome jezeru, nije bio predodređen da postane skladateljem. Međutim, ljubav prema glazbi bila je jača od roditeljskih želja da im sin studira pravo. U dobi od petnaest godina, Emmerich je debitirao kao pijanist i kasnije studirao zajedno s Bartókom na Kraljevskoj glazbenoj akademiji u Budimpešti. Bolest ga, međutim, odvaja od glasovira i usmjerava prema skladanju. Četiri godine radi kao glazbeni kritičar, no zatim se potpuno posvećuje glazbi i sklada najprije takozvanu  ozbiljnu glazbu, ali ga ubrzo počinje privlačiti zabavna glazba te sklada svoju prvu operetu “Tatárjárás” (“Najezda Tatara”), s kojom postiže golem uspjeh. Nakon uspjeha na praizvedbi u Budimpešti, glazba obojena mađarskim melosom osvaja i Beč, nakon čega su mu sva kazališta u Europi pa i u Americi ponuđena kao na dlanu. Kálmán seli u Beč i počinje bjesomučno pisati operete koje postižu velike uspjehe i pohvale. Nakon “Kneginje čardaša”, kojom je konačno i neupitno stao uz bok tadašnjih poznatih skladatelja vedrih nota Lehára i Straussa, Kálmán potvrđuje svoj veliki talent “Groficom Maricom” 1924. i “Cirkuskom princezom” 1926. 1936. napisao je operetu “Carica Jozefina” koja, međutim, nije praizvedena u Beču, već u Zürichu, budući da u Austriji počinje progon Židova uslijed kojega se Kálmán s obitelji sklanja u Švicarsku, potom u Pariz, a naposljetku, 1940., u Sjedinjene Američke Države. Puno radi, dirigira izvedbama svojih djela, ali pronalazi vrijeme i za skladanje, pa je 1945., u New Yorku praizvedena njegova opereta “Marinka”. 1949. Emmerich Kálmán se vraća u Europu, gdje ga dočekuju s velikim priznanjima velika priznanja. U Parizu mu tako dodjeljuju Križ Legije časti. Po povratku u Sjedinjene Države dovršava svoju posljednju operetu, “Arizona Lady”, a 1953.,nedugo nakon što je proslavio svoj sedamdesetprvi  rođendan, umire u Parizu, daleko od domovine koju je proslavio svojim djelima.

KNEGINJA, ČARDAŠ I VJEČNA LJUBAV
Operetu koja je popularnošću dosegnula Olimp inventara skladateljeva opusa, Kálmán je skladao u jeku Velikoga rata, kako od milja nazivamo Prvi svjetski oružani sraz. „Kneginja čardaša“ koju pokatkad izvode i pod kraćom inačicom naslova, „Sylva“, skladana je prema libretu čiji su autori L. Stein i B. Jenbach, u mondenom austrijskom ljetovalištu Ischel, u malenoj vili slatka imena: Ružina vila, gdje je Kálmánu valjalo skladati nešto ljubavno, prpošno i tipično operetno komično, valjda kako bi pobio svu mržnju i strah, sav užas bojišnica na kojima su kraljevi i carevi nad vojnicima kao na zamorcima isprobavali nove bojne otrove i nadijevali im imena gradova. Zbilji u inat, okosnicu ove operete čini (društveno šokantna)  ljubav između slavne revijske pjevačice Sylve Varescu i mladog aristokrata Edwina Ronalda koji od svoje strasne i iskrene ljubavi ne odustaje ni pod žestokim pritiscima svoje tako plemenite obitelji. Kako bi se dramski i komično sve zakompliciralo, tu je i drugi, dakako ljubavni par: duhoviti vjetropir Boni koji je u ljubavi s prpošnom i ljupkom Stasi. Njima se pridružuje predstavnik „stare garde“ – Feri-bácsi bez kojeg bi komika bila tek slovo na papiru, kajda na crtovlju. Uvijek vjeran domovini koja kao da je melosom uglazbila veselje i strast, Kálmán uz duete i arije skladane u maniri valcera u operetu (kao uostalom u sva svoja djela) ugrađuje mađarske glazbene motive. U nekim je glazbenim brojevima tako, primjerice, uzeo čardaš kao podlogu – tu mu je na ruku išao i sam libreto. Zahvaljujući Kálmánovoj supruzi Veri (rođenoj Makinska) koja je podrijetlom bila Ruskinja, možemo si zorno dočarati vrijeme i prostor nastanka „Kneginje čardaša“, kao i njezine praizvedbe. Znamo tako primjerice da je Emmerich bio užasnut viješću da će, uza sve užase rata, njegova Kneginja biti praizvedena baš trinaestoga dana mjeseca listopada, 1915. Skladatelj je, dakako zgroženo prosvjedovao, no uprava bečkoga kazališta „Johann Strauss“ u čijoj je produkciji opereta postavljena nije odustajalo od navedenog nadnevka. Čini se kako, međutim, u konačnici ipak sve dođe na svoje mjesto, jer: u trenutku kad su karte za praizvedbu već bile razgrabljene, predstava je otkazana, budući da se glavni pjevač, Jozsef König „nahladio“ i ostao bez glasa. Premda je naprasna boljetica bečkoga slavuja skladatelja dodatno uznemirila kao jedan od loših znakova u nizu i unaprijed pretkazana propast cijele produkcije, utanačen je novi datum: 17. studenog 1915. Taj je datum Kneginji valjda donio sreću i osujetio Kálmánov pesimizam. „Kneginja čardaša“ je svojom melodioznošću i prpošnošću poput bujice preplavila Beč. Premda praizvedena usred gorkog rata, za nju nije bilo ni rovova, ni topova, ni državnih granica. Dospjela je sve do Rusije i Sjedinjenih Država. Dospjela je i do Hrvatske, do tad u metropolskoj maniri razvijena građanskog Osijeka koji je kulturološki bio u zenitu, tako da je pred tankoćutnom essekerskom publikom izvedena ni godinu dana kasnije: već 14. listopada 1916. Pod ravnanjem maestra Dragutina Trišlera, u režiji Dragutina Vukovića. Pod naslovom „Kneginja čardaša“, ova je opereta u Osijeku do sad premijerno izvedena pet puta, dok je pod naslovom „Sylva“ izvedena dvaput. Svakako je važno napomenuti kako je osječka „Kneginja“ devedesetih godina minulog stoljeća okolnostima podijelila sudbinu „Kneginjine“ bečke praizvedbe. Naime: sveukupno sedmo osječko premijerno izvođenje Kálmánove operetne priče o Sylvi dogodilo se 25. lipnja 1991., pod ravnanjem maestra Tomislava Uhlika, u režiji Vlade Štefančića, samo dva dana prije onog kobnog tenka i simbolikom krcatog crvenog Fiće na Vukovarskoj ulici. Lipanjska je Kneginja te godine bila valjda posljednji smijeh prije kaosa. Ni pet mjeseci kasnije, kazalište je gorjelo, urušavao se cijeli nama poznati svijet. No, kako je umjetnost vjerojatno najumješniji i najžilaviji Feniks, „Kneginja čardaša“ Osjećanima se vratila kao obnova ratom osujećene produkcije. U istom je autorskome sastavu tako ponovno zaigrala 6. studenog 1993. Naposljetku, uvijek je važno graditi, tvrdoglavo iznova, žilavo poput ljubavi iz koje sve uzlijeće u život i postojanje. Posve u maniri operete koja se iznova vraća u Osijek, operete koja je u vrijeme nastajanja, još u fazi pisanja libreta zapravo nosila naslov „Živjela ljubav!“. Radni naslov s ljubavlju u eksklamaciji zapravo je poanta i srž cijele priče o Sylvi i onome koji ju je ljubio jače od građanskih normi.

Ivana Šojat


 

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku
Radno vrijeme blagajne svakodnevno od 9-13 sati i sat vremena prije početka predstave.
Subotom blagajna radi od 9-12 sati i sat vremena prije početka predstave.
Nedjeljom blagajna ne posluje.
031/220 749   Županijska 9, 31000 Osijek

Ova stranica koristi kolačiće (cookies) zbog pružanja boljeg korisničkog iskustva. Nastavkom pregleda stranice slažete se s korištenjem kolačića. Prihvaćam kolačiće s ove web stranice.