Subota, 25. Listopad 2014.
   
Tekst

Gioacchino Rossini
SEVILJSKI BRIJAČ
(Il barbiere di Siviglia)
Komična opera u dva čina (opera buffa)

Libreto (prema Beaumarchaisu) Cesare Sterbini

Dirigent Mladen Tutavac
Redatelj Krunoslav Cigoj
Prilagodba scenografije prema zamisli Ioanne Manoledaki Jasmina Pacek
Prilagodba kostimografije prema zamisli Ioanne Manoledaki Željko Nosić 

O S O B E

GROF ALMAVIVA Sveto Matošić Komnenović
Ladislav Vrgoč   

DOKTOR BARTOLO Vlaho Ljutić
Dalibor Hanzalek

ROSINA, njegova štićenica Vesna Baljak 
Aida Čorbadžić
Gordana Kalmar

FIGARO, brijač u Sevilli Robert Adamček
Davor Radić
                             
DON BASILIO, učitelj glazbe Saša Čano 
Berislav Puškarić

FIORELLO, sluga grofa Almavive Damir Baković                       
Slobodan Cvetičanin

AMBROGIO Nenad Tudaković

BERTA, domaćica don Bartola Danijela Božičević
Iskra Stanojević     
Blaženka Targuš

NAREDNIK Josip Slam

NOTAR Nenad Tudaković      

Građani, svirači, stražari
Radnja se zbiva u španjolskom gradu Sevilli, sredinom 18. stoljeća
                   
MUŠKI ZBOR I ORKESTAR HNK U OSIJEKU
                 
Asistentica redatelja Petra Blašković 

Zborovođa Ljubica Vuletić
Koncertni majstori Ioan Pauna i Igor Šimonji
Korepetitori Damir Šenk i Igor Valeri

Inspicijentica Irena Budak
Šaptačica Ema Bel

Ravnatelj Tehnike Željko Bandić
Voditeljica maskersko-vlasuljarske radionice Julka Seginj
Voditelj pozornice Davor Molnar
Voditelj rasvjete, oblikovatelj svjetla i projekcije Josip Ružička
Voditelj tona Damir Petlić
Slikar izvođač Branko Ambrinac
Kostimi djelomično izrađeni u krojačkoj radionici HNK pod vodstvom Zvonka Majdiša

PREMIJERA: 04. svibnja 2012.

SADRŽAJ OPERE
    1. ČIN
    
U Sevilli rudi zora. Kako bi grof Amlaviva lijepoj Rosini zapjevao serenadu, Fiorello angažira svirače. Usprkos uhu ugodnoj podoknici, Rosina ne izlazi na balkon. Almaviva čuje kako netko dolazi, pa se skriva. Nepozvani prolaznik je Figaro, seviljski brijač dobro upućen u tajne velikog broja lokalnih obitelji, osobito u one ljubavne prirode. Figaro, dakako, otkriva grofa kojeg poznaje od ranije, a koji ga moli neka glasno ne izgovara njegovo ime budući da je potajno motrio Rosinu. Figaro zna kako Rosina nije kćerka doktora Bartola, već njegova štićenica kojom se ovaj kani oženiti kako bi se domogao njezina imetka.
 Rosina naposljetku s balkona baca poruku kojom od grofa zahtijeva neka se predstavi. Uvjeren kako će ga građanka Rosina bolje i lakše prihvatiti kao običnoga građanina, Almaviva joj zataji svoje plemićko podrijetlo, predstavlja se kao Lindoro te joj izjavljuje kako ju želi spasiti od doktora Bartola i oženiti.
Potaknut velikodušnom novčanom nagradom, Figaro smišlja domišljat plan: grof će u kuću doktora Bartola banuti prerušen u vojnika, glumiti da je pijan i zatražiti prenoćište.
Rosina Lindoru potajno piše pismo.
Bartolov prijatelj i Rosinin profesor glazbe, Don Basilio, Bartolu dojavljuje kako je u Sevillu došao grof Almaviva za kojega se priča da je veliki razvratnik, te mu savjetuje neka uništi klevetama. Istoga dana Bartolo s Rosinom želi sklopiti bračni ugovor.
Budući da ga je pitala za mladića koji joj se udvara, Figaro Rosini u četiri oka objašnjava situaciju i kaže kako je u pitanju njegov mladi nećak koji se u nju zaljubio. Djevojka hini iznenađenost, izjavljuje kako ju je stid pisati Lindoru, a trenutak kasnije zaprepaštenome Figaru uručuje već napisano pismo i moli ga neka ga uruči njezinu udvaraču. Bartolu pozornost privuče Rosin prst umrljan tintom, te joj opsjednut sumnjom da je pisala nekom ljubavniku otvoreno prijeti.
Prerušen u vojnika, grof se pojavljuje u kući i traži prenoćište. Rosini, pak, nasamo veli kako je on Lindoro. Bartolo grofu pokazuje odredbu kojom je njegova kuća izuzeta iz obaveze pružanja prenoćišta vojnicima. Grof, međutim, odredbu ukrade, a Rosini predaje pismo koje ona zamijeni popisom rublja za pranje kojeg pokazuje Bartolu koji od nje traži neka mu pokaže o kakvom je papiru riječ. U sve se uključuju Figaro, služavka Berta i Don Basilio koji u najboljoj namjeri samo stvaraju još veću zbrku. Situaciju dodatno zakomplicira odred stražara privučenih bukom koji dolaze uhititi lažnog vojnika. Grof im potajno pokazuje svoje dokumente i oni ga samo salutiraju. To Bartola prvo zaprepasti, a onda i razjari. Svi se bučno razilaze.
 

 

        2. ČIN
Stari se doktor Bartolo pribojava kako je vojnika koji je noćio u njegovoj kući zapravo poslao grof Almaviva. Iznenađuje ga, međutim, novi posjetitelj: Almaviva prerušen u mladog učitelja glazbe koji veli kako je učenik Don Basilia koji je bolestan. Prerušeni grof mu došaptava nešto o vezi Rosine i Almavive što potkrepljuje Rosininim pismom. Spletka je uspjela: Bartolo mu iskazuje povjerenje i predaje Rosinu u njegove ruke, dok se sam predaje u ruke brijaču koji se ondje "slučajno" zatekao.
Lukavo smišljeni plan u opasnost dovodi Don Basilio koji se nepozvan pojavljuje, no koji zahvaljujući vješto doturenoj vreći novca pristaje odglumiti teškog bolesnika. Zavjera je naposljetku ipak razotkrivena kada Bartolo usprkos brijačevu trudu uspijeva vidjeti kako se Rosina ljubi s mladim učiteljem glazbe. Stari doktor i brijača i učitelja izbacuje iz kuće.
 Spustila se noć i Bartolo se s Don Basilijem dogovara neka odmah dovedu bilježnika kako bi se on i Rosa odmah vjenčali.
Dolazi oluja nakon koje se Figaro i Almaviva preko balkona penju u sobu u koju dolazi Rosina ojađena saznanjem da ju njezin Lindoro želi predati grofu Almavivi. Grof joj tada sav sretan razotkriva svoj pravi identitet, te se svi troje spremaju za bijeg. Ljubavno im "cvrkutanje" oduzima previše vremena, a Figaro otkriva kako su ukradene ljestve koje su im trebale omogućiti planirani bijeg. U pravi se čas pojavljuje Don Basilio s bilježnikom kojeg Almaviva pištoljem uvjeri neka odmah vjenča njega i Rosinu. Stigavši prekasno, Bartolu preostaje samo blagosloviti netom vjenčani, zaljubljeni par.

THE BARBER OF SEVILLE
Gioacchino Rossini
Rossini composed his Barber of Seville based on one of the French playwright Beaumarchais’ two books.. It was Mozart who used his other book when he composed The Marriage of Figaro, while the Barber of Seville had already been performed on the stage in Paisiello’s musical realisation.
Rossini deprived his Barber of Seville of any political allusions and set the grounds for a comedy, a field he felt at home in. In The Barber of Seville Rossini achieved a composing apotheosis, because everything in it is brought to perfection;  from the vocal solos to the  orchestra solos, from the perky, skilfully written orchestra, to the libretto in which everything is bursting with life and authenticity; everything is flawless.



 

Video - Seviljski brijač



Get the Flash Player to see this player.

Hrvatsko narodno kazalište u Osijeku